Potrudili smo se da vam u ovom dokumentu izložimo kako izgleda problem zavisnosti od benzodiazepina i kako izgleda lečenje u našoj bolnici. I Zavisnost od sredstava za smirenje, sedativnih sredstava. Trankvilizatori (od lat. tranquillo – umiriti) Praktično su svi ljudi koji žive u gradovima pod stresom. Veoma često zbog problema na poslu, u školi ili porodici javlja se emocionalna nestabilnost, napadi panike, depresija, uporne nekontrolisane misli, stalno vraćanje na uznemiravajuću situaciju, nesanica. Oko 60% muškaraca i žena uzrasta od 25 do 50 godina prinuđeni su da povremeno ili redovno pribegavaju upotrebi medikamenata, alkohola ili narkotika da bi izašli na kraj s problemima na poslu ili u porodici. (Istraživanja – National Institute on Drug Abuse, SAD, 2002. god.). Iz raznih razloga koji su povezani s upotrebom sedativnih preparata (predoziranje, suicid, nesrećni slučaj) umrlo je mnogo poznatih ljudi, kao što su Merilin Monro, Hit Ledžer, Majkl Džekson, Elvis Prisli. Do XX veka uobičajeni način za otklanjanje uznemirenosti bilo je konzumiranje alkohola, što je verovatno najstariji način za smirivanje. Sve do 50-ih godina prošlog veka uznemirenost se lečila solima broma i barbituratima. Tridesetih godina prošlog veka naučnici su otkrili da upotreba bromida ima mnogo neželjenih dejstava i da može da izazove toksično trovanje. Barbiturati, kao što je fenobarbital, su se najčešće koristili kao trankvilizatori. Međutim, ubrzo je postalo očigledno da oni brzo razvijaju fizičku zavisnost i da oni ljudi koji prestanu da ih uzimaju osećaju teške posledice. Početkom 50-ih godina prošlog veka naučnici iz laboratorije „Roše“ sintetizovali su novu grupu jedinjenja i nazvali je benzodiazepini. Prvi benzodiazepin – hlordiazepoksid (Librium) otkriven je 1960. godine. Zatim je 1963. usledilo otkriće još jačeg preparata diazepama (Valijum). Ova dva preparata su brzo zauzela vodeću poziciju na tržištu lekova za uznemirenost i nesanicu. Do 1970. godine oni su bili medicinski „bestseleri“ u Americi. 1975. godine više od stotinu recepata je propisano samo za benzodiazepine. Neželjena i opasna dejstva Postoji niz uzroka koji određuju komercijalni uspeh benzodiazepina. Jedan od njih je da efikasno pomažu pri uznemirenosti i izazivaju spavanje. U današnje vreme benzodiazepini (ksalol, bromazepam, bensedin, lorazepam) su postali popularni preparati za lečenje nesanice i emocionalnih rastrojstava. Ali danas se vode rasprave na temu opravdanosti lečenja emocionalnih rastrojstava jedino benzodiazepinima, pogotovo kad se radi o dugotrajnom lečenju. Često benzodiazepine ne propisuju psihijatri koji su specijalizirali lečenje fizioloških rastrojstava, već specijalisti različitih profila koji nemaju odgovarajuća znanja u ovoj oblasti. Recimo, za lečenje emocionalnih rastrojstava koriste se trankvilizatori, ali oni veoma često ne rešavaju probleme. Sredstvo za spavanje pomaže da se zaspi, ali pilule neće poboljšati odnos sa supružnikom, neće popraviti situaciju na poslu i neće izaći na kraj s pravim uzrocima rastrojstva. Zapravo, oni u sebi nose opasnost postajući predmet zloupotrebe, kada osoba ne može da se oseća lagodno bez lekova. Pretpostavimo da je mladoj ženi propisan valijum da bi savladala neku kriznu situaciju u porodici. Recimo da nakon uzimanja ovog preparata ona odlazi s prijateljima na večeru i ispija dve flaše piva. Moguće je da bi u običnim okolnostima ona potpuno normalno podnela takvu dozu alkohola, ali budući da je pre toga uzela valijum, to je moglo da dovede do priličnog opijanja. I ukoliko ona pokuša kolima da se vrati kući nakon uzimanja ove kombinacije, gubitak koordinacije pokreta može da se završi fatalno. Pretpostavlja se da je kombinacija alkohola i sredstava za smirenje češći uzrok automobilskih nesreća, nego obična alkoholna intoksikacija. Nikad ne mešajte antidepresive i alkohol! Nedavno je otkriveno da benzodiazepini mogu da utiču na pamćenje. Ovaj fenomen se zove anterogradna amnezija. Kada osobu koja spava pod dejstvom benzodiazepina probudi telefonski poziv, ona može da se kroz neko vreme ne seća ni razgovora, ni poziva. Sledećeg jutra koncentracija preparata u organizmu može i dalje biti velika i osoba može brzo da zaboravi šta je jela za doručak ili šta je pročitala jutros u novinama. Pod dejstvom sedativa čovek može da izgubi kontrolu nad svojim ponašanjem, da bude razdražljiv, agresivan, paranoičan. Takođe se prepričavao slučaj kada je žena iz Los Anđelesa pod dejstvom sedativa ispalila osam metaka u svoju majku. Ovo je privuklo pažnju javnosti najverovatnije zbog toga što nije dobila kaznu koja je predviđena za ubistvo („preparat me je naterao to da uradim“), već je uslovno kažnjena nakon što je uložila tužbu protiv kompanije Upjohn. Pod pritiskom javnosti halcion je sklonjen sa tržišta Velike Britanije i Holandije. Tolerancija na lekove i zavisnost Navikavanje na preparat izaziva kod čoveka potrebu da bude stalno pod njegovim dejstvom i da povećava doze. Prestanak uzimanja lekova dovodi do apstinencijalnog sindroma (krize). Stepen težine i dužine krize zavise od doze, snage preparata, dužine njegovog uzimanja. Osnovni simptomi krize su: nesanica, uznemirenost, drhtavica, pojačano lučenje pljuvačke i čak takve ozbiljne posledice kao što su pojave konvulzija. Jedan od problema u procenjivanju apstinencijalnog sindroma je povratak i jačanje simptoma krize – onog emocionalnog rastrojstva, za čije je otklanjanje preparat i bio propisan. Npr., zahvaljujući autobiografskoj knjizi Barbare Gordon iz 1979. godine i filmu „Plešem onoliko brzo koliko mogu“, razvila se opširna polemika u vezi sa preparatom valium (diazepam, bensedin). Barbara je bila uspešna profesionalna igračica. Po savetu lekara veoma visokim dozama ovog preparata održavala je svoje telo u dobrom stanju. Ona uverljivo opisuje simptome krize kada je prestala da uzima taj preparat: „... Od ranog jutra počela sam da osećam nadolazeći nemir. Ali on se razlikovao od mojih uobičajenih napada besa. Osećala sam kao da su kratkotrajni udari struje kao igle prolazili kroz moje telo. Disanje mi je postalo ubrzano i počeo je da me obliva znoj... Koža glave je počela da gori kao da je ispod nje bio užaren ugalj. Zatim sam počela da osećam neprijatne male trzaje, grčeve; grčila se noga, ruka; ubrzo je jako drhtanje prelazilo u konvulzije.“ Samostalno skidanje sa tableta može biti opasno. A psihička nestabilnost, koja je i dalje prisutna, često je uzrok povratka tabletomanije. II Lečenje u našoj bolnici izgleda ovako: 1. Lična konsultacija s doktorom (besplatna). U toku razgovora s doktorom ustanovljava se stadijum zavisnosti, prisustvo somatskih i psihičkih propratnih bolesti, određuju se program i dužina lečenja. 2. Bolničko lečenje: lečenje obično traje 10 dana u stacionaru + 12 meseci ambulantno. Lečenje počinje od dijagnostike (analize krvi, testovi kojima se utvrđuje nivo želje za benzodiazepinima, postojanje depresije, nervoze, drugih psihičkih poremećaja). Prvih dana traje detoksikacija, kojom se otklanjaju simptomi fizičke krize i organizam se čisti od sedativnih supstanci. Tokom detoksikacije koriste se infuzije, preparati kojima se otklanjaju simptomi krize, psihostabilizatori. Nakon detoksikacije, kada se stabilizuje fizičko i psihičko stanje pacijenta, počinje terapija za otklanjanje želje i potrebe za benzodiazepinima: • vrši se odabir odgovarajućih lekova za stabilizaciju psihičkog stanja – psihostabilizatora, antidepresiva, preparata za korekciju ponašanja • informaciona terapija (pomoću aparata za audio-vizuelnu stimulaciju kod pacijenta se postiže ravnodušnost prema benzodiazepinima) • terapija pomoću aparata (N.E.T. terapija) koji stvaraju ravnotežu neuromedijatora • grupna, individualna, transpersonalna psihoterapija omogućava rešavanje problema ličnosti, pacijent uči da savladava komplikovane životne situacije bez korišćenja psihoaktivnih supstanci • vezbe sa specijalnim pedagogom, edukacija, planiranje aktivnosti, formiranje mehanizma zaštite u ponašanju protiv recidiva 3. Ambulantna etapa: traje 12 meseci, uključuje obavezne mesečne kontrole, na kojima doktor koriguje podržavajuću terapiju (psihostabilizatori, sredstva za suzbijanje želje za benzodiazepinima, antidepresivi). Procenjuje se stanje pacijenta, socijalna i psihološka prilagodljivost. Kontrola traje 30 minuta. Na kontrolu pacijent dolazi sa odgovornim licem – nekim članom porodice, popunjava upitnik o svom stanju. Vanredne kontrole – u slučaju promene stanja (depresija, nervoza, vraćanje želje za benzodiazepinima) pacijent je u obavezi da odmah o tome obavesti bolnicu. Nakon toga doktor određuje dalji tok lečenja. Takav program uključuje proverene efikasne metode (farmakološka terapija, psihoterapija), koje su dokazale da daju rezultat i dostignuća savremene medicine (EMT terapija, informaciona psihoterapija), koje su omogućile povećanje rezultata lečenja. 12 meseci ambulantnog lečenja omogućava da se ostane u kontaktu sa pacijentom i da apstinencija bude laka i prijatna. Pun tretman: traje 10 dana. Laboratorijska dijagnostika i ekplorativno-psihološko ispitivanje. Detoksikacija. Procedure za smanjenje psihičke zavisnosti od benzodiazepina. Informaciona terapija. Terapija pomoću aparata za audio-vizuelnu stimulaciju. Vežbe sa specijalnim pedagogom, edukacija, planiranje aktivnosti, formiranje mehanizma zaštite u ponašanju protiv recidiva. Farmakoterapija. Psihoterapija (individualna, grupna, porodična). 12 meseci ambulantnih kontrola. 2000 evra.
SEO medical Blog - multilingual websites Digital Marketing Strategist Search Engine Optimized. Best strategy for multilingual websites, Design and Videos
Thursday, December 2, 2010
Zavisnost od sedativa - sredstva za smirenje
Subscribe to:
Posts (Atom)